Plomari živi punim plućima tokom svih godišnjih doba. Taverne su
pune ljudi, muzika se čuje kako iz kafanica tako i iz kuća, cveće i
zelenilo je svuda, nebo je predivno.....falimo samo mi :)
Grad ili varošica Plomari ima oko 3 000 stanovnika koji se većinom bave
poljoprivredom tj. uzgajanjem maslina te varošica ne zavisi samo od
turističke sezone. Najveći posao oko maslina počinje u kasnu jesen i završava se krajem
zime te je grad tokom zime vrlo živahan i radan kao i leti. Rade
prodavnice, rade restorani (samo ne bašte napolju), ljudi su na ulicama.... Naravno,
nije gužva kao leti kada je grad pun i stanovnika i turista, ali nije ni
prazan.
Vreme zimi
Kao što sam napisala u uvodu
leti u ovom gradu ne pada kiša. Takav mu je položaj između planina i
brda. Od polovine oktobra već počinju kišice, da bi period od polovine novembra
do januara bio zaista kišni period. No, i tada, nije tako strašno jer
je vreme je promenljivo. Najčešće se u jednom danu smene sva godišnja
doba. Ima kiše, ima oluja, olujnih vetrova, ipak, sunca ima najviše.
Na okolnim brdima i obroncima planina ima snega i on ume i da se zadrži
malo duže dok pri obali nema snega, čak i ako padne zadrži se veoma
veoma kratko.Zimska garderoba je neophodna, ali je subjektivni utisak
različit od zime u Srbiji. Nekako blizina mora i sunce učine svoje...
Nakon 3 meseca utisak mi je da je zima u Plomariju možda i bolja i lepša nego pakleni avgust, samo fali kupanje ....
Pogled između kuća
Plomari je smešten između dva brda pored reke koja protiče kroz grad. Grad ima puno paralelnih ulica koje obavijaju brda i na skoro svakih 100 metara stepenište koje ih preseca i vodi do mora. Pogled između kuća, ti mali ''prozori'' su nešto što mene oduševljava u Plomariju i leti i zimi, podjednako čarobno.
Kao što rekoh, grad je pun stepeništa koje vodi do vrha brda - uska, široka, krivudava, prava, strma, obrasla travom....Stepeništa su rađena kako se grad razvijao i gradio, i svako je autentično i različito. Većina stepenica su ofarbana skroz ili samo sa strane belom farbom tj azbestom koja dugo ostaje i opstaje. Farbanje stepeništa ima higijensku funkciju i potiče iz davnih vremena, a funkcija je higijenska (odbija bube, insekte, bakterije...). To je postao i deo običaja pa čak i verskog običaja. Tako, jednom godišnje, u letnjim mesecima se proslavlja praznik (ne znam mu ime) i veliki broj ljudi izlazi i farba beton oko kuće, stepenište između kuća, pločnike, ivičnjake...
| | |
Kao što rekoh, grad je pun stepeništa koje vodi do vrha brda - uska, široka, krivudava, prava, strma, obrasla travom....Stepeništa su rađena kako se grad razvijao i gradio, i svako je autentično i različito. Većina stepenica su ofarbana skroz ili samo sa strane belom farbom tj azbestom koja dugo ostaje i opstaje. Farbanje stepeništa ima higijensku funkciju i potiče iz davnih vremena, a funkcija je higijenska (odbija bube, insekte, bakterije...). To je postao i deo običaja pa čak i verskog običaja. Tako, jednom godišnje, u letnjim mesecima se proslavlja praznik (ne znam mu ime) i veliki broj ljudi izlazi i farba beton oko kuće, stepenište između kuća, pločnike, ivičnjake...
Stepeništa se spuštaju lagano, krivudavo i sva vode do glavne ulice pored mora. |
Zelenilo je svuda okolo. Svako dvorište je puno cveća ili drveća. Čak i najmanja dvorišta od samo par kvadratnih metara imaju neko drvo i puno cveća.
Plomari reka
Reka - potok (ne znam tačno kako da nazovem) leti presušuje i tada se njeno uređeno korito koristi kao put i kao parking. Zimi rečica ume da nabuja dosta, u zavisnosti od količine kiše u planini. Nemam sliku, na žalost, ali ume da dođe ljudima i do prozora i vrata.... Ipak, ovde se ne stresiraju mnogo zbog rečice, znaju da kišni period traje kratko i da posle toga sledi dug period sunca i uživanja.
Kada smo već kod parkiranja, moram da podelim sa vama ovaj prizor. Samo u Plomariju !!! |
Boemski centar Plomarija
Odmah pored rečice nalazi se poznati boemski centar Plomarija. Restoran Platanos, kafić Serafino, sedište lokalne organizacije i jos par kafića i tavernica kojima ne mogu da se setim imena.Iako sva stepeništa vode do mora, kad se spusti veče, svi putevi vode do platana. U središtu boemskog kutka je drvo platana, staro preko 120 godina.
Leti je ovde prava vreva od ljudi, uvek je prepuno, petkom je živa svirka (grčka muzika), igra se i peva, a platan obezbeđuje zaista predivnu hladovinu. Hrana je fenomenalna, za svaku preporuku ! :) .
Plomari, boemski centar zimi |
I za kraj ove šetnje....Životinje su sastavni deo života u Plomariju. Magarci, konji, psi pa čak i guske.
Guske je doneo, pre desetak godina jedan meštanin odnekud (našao je male ptiće napuštene na putu). Guščići porasli, dopalo im se ovde i napravili jato. Nastanili su se u luci i uživaju pored ribara.
Коментари
Постави коментар
Komentari / Coments